Znam, nisam originalna sa nazivom posta, ali imam više razloga za njega. Naime, u subotu sam bila na koncertu Jinxa u Čakovcu (uz Varaždin, moje drugo ugodno iznenađenje po urbanosti i ponudi, za razliku od primjerice mrtvog grada Ludbrega), pa sam između ostalih, uživo čula i tu pjesmu.
Za mene, ljubiteljicu koncerata, ovaj je bio vrlo dobar, premda se ne mogu oteti dojmu da je za ovaj sastav nekako primjereniji klupski prostor od neke veće dvorane. No, to nije umanjilo činjenicu odlične svirke i nastupa.
I tu sada dolazi moj lajtmotiv, kojim u zadnje vrijeme opsjedam svoju prijateljicu, ali moram to podijeliti i s vama. Naime, pjevačica grupe, poznatija pod nadimkom Yaya (čija slika, usput, visi na zidu našeg stana) ima sjajan glas, ali i stas. A njezin stil me zaista oborio. Ne samo haljina od kravata (koliko sam čula, od njezinog svekra - ja se sa kravatama svoga svekra ne bi baš mogla skroz pokriti), već i sa frizurom, nakitom, čizmama... ma sve pet.
I onda stiže moja, u posljednje vrijeme, česta rečenica: "Hm, ipak je u licu nekako ostarila", na koju moja najdraža samo komentira: "Evo opet nje".
A što mogu, kad mi to stvarno upadne u oči. I to ne samo za druge ljude, već i za mene samu. Pogotovo ako se radi o ljudima koje neko duže vrijeme nisam vidjela ni uživo, ni na fotografijama. A moram priznati da mi fotografije znaju nekada bolno predočiti proces starenja, možda najočitije od svega što nas okružuje. Ponašanje se ne mora tako drastično promijeniti, niti stil odijevanja, niti linija... ali crte lica koje se mijenjaju su stvarno nešto što se, osim u slučajevima plastične kirurgije (a možda baš tada još očitije), ne može ne primijetiti.
I zapravo ne vidim ništa loše u tim nekim sitnim, ali ipak primjetnim promjenama. Sa starenjem nemam nekih većih problema, dapače volim i raditi sa starim ljudima... Ali me ipak to zna nekako ošamariti, pogotovo ako je jako očito i ako se na licu vidi istrošenost i umor od preopterećenja.
No da se vratim na svoj naslov... Umor u svojim izvještajima očito ne vidi novinar HTV-a koji već godinama izvještava o pop i rock koncertima. I unatoč činjenici da stari i ima već jako puno iskustva, njegova javljanja su i dalje diletantska, još nije savladao taj današnji latinski novoga doba kojim govori većina zvijezda koje intervjuira, ili bolje rečeno, postavlja nesuvisla pitanja... ali nema veze. On se slika sa najvećim facama svjetske glazbene scene, upada u garderobu bez pardona dok se idol mladih malo ušmrkava, ističe svoju važnost i ekskluzivnost izjava (samo za HTV, po prvi puta u vašem gradu, direktan prijenos ušlagirane zvijezde) i u maniri nekih provincijalnih novinara, ponavlja svoj lik i ime u prilogu što je više puta moguće. I na kraju, ne pita jednog od najpoznatijih rapera današnjice ključno pitanje, ovo iz naslova, jer je toliko zaokupljen sobom i koncentriran na sebe, da ne vidi ništa drugo.
No dobro, da se malo ipak pozabavim i svojom djevojčicom i sv. Nikolom, jer ipak sam ja jedna cool domaćica kako me prozvao jedan dragi bloger - pjesnik u duši.
Dakle, djevojčicu smo uredno iskoristili za čišćenje svih čizama u kući, jer ipak treba se učiti od malena brinuti i za roditelje.
Ali, da ostanem na tragu teme (koliko je mom majčinskom i kućanskom mozgu to moguće)... večer uoči Sv. Nikole sam djevojčicu nakon dječjeg punča, odvela do obližnje lijepe crkve, koju još nismo obišle, a da osim iščekivanja slatkiša i kojeg sitnog poklona, osjeti malo i onaj sakralni dio ovih blagdana.
I uđemo mi, malo sjednemo, ne u tišini jer je to uz nju nemoguće i nakon desetak minuta krenemo prema izlazu. A tamo neka crna žena sa dviije male djevojčice i čuje ona mene kako razgovaram sa svojom hrvatski.
I slijedi standardno pitanje, na koje sam već oguglala i automatski odgovaram... ne, nije me pitala na čemu sam ja, premda sam u katoličkoj crkvi i govorim hrvatski sa svojim djetetom, pa bi valjda bilo za očekivati da sam vjerski zadojena desničarsko orijentirana gastarbajterica, majka-Rvatica koja svoju nacionalnost njeguje na tom svetom mjestu.
Dakle, ništa od toga ona ne shvati već me pita: "Jesi Jugoslovenka?"
Ja odgovaram: "Ne, Rvatica."
Poznato odmahivanje glavom koje u prijevodu znači nešto u stilu: "Pa dobro što cjepidlačiš, sve je to isto, svi smo mi naši" ... ili ona još poznatija: "Ma tko nas bre zavadi?"
I slijedi brzinsko ispitivanje, gdje si, kolko si ovdje, što radiš... I to, samo to je razlog zašto sa djevojčicom nekada na javnim mjestima po Beču pričam njemački, jer nemam uvijek volje za ugodni razgovor sa našima.
I kaže ona nešto u stilu kako treba moliti Boga i ići u crkvu, i odmah nakon toga me pita da li hoću da mi vidi budućnost.
Ciganka-gatara u katoličkoj crkvi nudi proricanje... "O Bože, na čemu je ona?"
Ili što bi rekla moja jedna Imoćanka: "Jesi našla crkvu di ćeš Boga molit."
I kažem ja njoj da ja vjerujem u Boga i da mi to ne ide zajedno sa gatanjem. A onda ona meni u maniri najuvjerljivijih teologa objasni kako to savršeno ide zajedno, jer da je nju Bog poslao (opa, proročica) da pomaže ljudima. A onda se iz duhovnih voda, bez pardona, preseli u psihološke i prodornim pogledom u moje oči zaključi kako imam problema (stvarno je dobra) i kako bi mi ona dala neku vodicu da mi pomogne (naglasak na dala).
I ja se uredno zahvalim uz prosvjetiteljski zaključak kako svi imaju problema i kako ja svoje dapače volim i njegujem, a ona onda nevoljko prestane sa daljnjim ponudama.
Mi se brzo udaljimo, a mene počne na povratku kući obuzimati neka nelagoda i bol oko srca... Je li vještica uspjela nešto ubaciti u mene? Ili sam se samo borila sa njezinim silama? Jesmo li mi ljudi tako sugestivni? Jedinu sugestiju (ako vjeru neki ne smatraju isto sugestivnom) koju sam ikada prihvatila je bila metoda autogenog treniga, premda mnogi i u Crkvi smatraju kako to ne ide zajedno sa vjerom u Boga. Ali ja sam preuzela metode opuštanja i izbacivabnja negativne energije, a na najčešće upite ljudi sa strane poput: "Zar to nije samo neka autosugestija?" odgovarala sam: "Gle, čak da i je, ima jako dobrih i pozitivnih efekata, puno boljih od nebavljenja sobom."
I sad vi recite meni na čemu je ovaj svijet? I na čemu sam ja? A na čemu si ti?
|
