Mama je umorna, jučer je dovršila svoje poznato predbožićno detaljno čišćenje stana, pa spava, a ja se poskrivečki malo javljam umjesto nje.
Imam veliku novost koju vam moram ispričati... Prije dva vikenda sam proplivala na bazenu, na koji idem sa mamom i tatom svaku nedjelju.
Još nemam niti četiri godine, a već plivam... kaže mama da sam naučila plivati prije nje i tate i da je to u redu, jer sam rođena kao ribica, od tate plivača i mame MonoperajAnke.
A kad pričam o rođenju... neki dan sam išla, opet sa mamom i tatom, na jednu Božićnu predstavu i dok smo se po jednim velikim pokretnim stepenicama penjali iz podzemne željeznice, tata mi je ispričao nešto jako zanimljivo.
Ne, nije mi pričao o tome kako mi je grijao ruke dok sam se rodila, to mi uvijek priča i to već znam... Rekao mi je da je točno na tim stepenicama bio na putu za bazen gdje je odlazio na treninge, kada ga je mama nazvala i rekla da ću se ja roditi i da dođe doma. A kako su te pokretne stepenice jaaaako dugačke, tata je zbunjen stajao i razmišljao da li da hoda natraške ili da se popne do vrha, okrene i vrati na drugu stranu stepenicama prema vlaku. I još je nešto u tim trenucima osjećao dok se vozio, ali to mi nije znao točno ispričati.
Na priredbi sam gledala razne dijelove iz nekakvih mjuzkla, i bilo je super, premda sam bila jedino dijete koje je plesalo sa strane, iako su i neka druga djeca htjela, ali se nisu usudila. Kaže moj tata da nekada stršim prema malim Austrijancima, jer sam otvorenija i neposredna i da valjda zato neću imati problema kasnije.
Mama kaže da i ona pliva u svojim vodama. Počela je raditi za stalno tamo gdje je i prije radila, ali ne za novce, kao sada. I ona je jako ponosna na sebe.
Mama još svašta komentira, ali ja još sve ne razumijem. Neka emisija o kupovini gdje su neke tete pričale o poklonima, pa je jedna rekla kako smisao Božića nisu pokloni, već neke druge stvari... nije baš znala koje pa je spomenula primjer kada starici pomognemo dok prelazi cestu... pa se mama u čudu pita treba li biti Božić da pomognemo nekome preći preko ceste?
A ja bi, u nekim stvarima, kao i moja mama, da je Božić svaki dan.
Ovo nam je prvi Božić u Beču i upravo čekam da mi dođu baka i deda
i ne mogu ih već dočekati.
Tata je u Ikei, jer je bio jako žalostan jučer. Kupili su još prije neke lampe za stol, ali je tata našao neku sitnicu da ne valja na lampi (tata se uvijek ljuti da su u Ikei poluproizvodi, ali ipak uvijek ide tamo-ja to baš ne razumijem, ali nema veze), pa ju je htio zamijeniti. Mama je rekla da se to ni ne vidi i neka se ne kompicira (ne znam zašto se mama i tata uvijek smiju kada ja to tako kažem) ali on ju je ipak uzeo. I vratio ju je, a onda kada je htio uzeti drugu tamo gdje se uzimaju lampe, nije više takvih uopće bilo.
Mama je rekla da ih možda više ne proizvode, a tata je rekao da to ne može biti i da će sigurno doći. Ne znam kako tata može uvijek biti tako siguran, ali znam da se mama naljuti kada on tako sve najbolje zna, a na kraju ona ipak bude u pravu.
I onda smo išli provjeriti i stvarno ih više ne proizvode. I onda je mama rekla neka tata ode tamo gdje je vratio onu našu lampu i neka ju uzme natrag. Zapravo, mama je otišla i objasnila stričeku situaciju. On je išao pogledati i rekao da lampe više nema. I neka probamo nazvati sutra.Tata je bio sav jadan i probao nekom drugom stričeku objasniti, a on je rekao da oni to odmah vraćaju. Ali kako je bilo već kasno, tata nije više uspio ući i pogledati je li lampa vraćena tamo gdje smo ju prvi puta uzeli.
I tako se tata uputio u ujutro dok smo mi još spavale, premda je rekao da u subotu prije Božića ne misli ići nigdje. Ali, valjda se predomislio.
Idem brzo, mama stiže...
Želim vam svima veseli Božić, ja već znam da je to Isusekov rođendan, a za rođendan se poklanjaju pokloni. Baš me zanima što ću ja dobiti...
|