MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!





MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

12.01.2008., subota

Zaboravljeni Božić

Imala sam nekoliko varijanti za naziv ovog posta... Postbožićno oporavljanje, Staro i novo, Post o onome što dolazi poslije, ali nakon kratkog preleta po nekim novinama, portalima i blogovima, odlučila sam se za ovaj.
Ono što sam slutila već nekoliko Božića, ove godine mi se jasno potvrdilo. U razgovorima s familijom, prijateljima i iz nekih drugih tzv. javnih medija, postalo mi je jasno zašto je Božić postao jedno od najstresnijih razdoblja u godini.
Neću ovdje o konzumerizmu, jer to je uz stres postalo opće mjesto u komunikaciji i teško je uopće zamisliti razgovor bez da se spomenu te pojave, ako ništa drugo, barem radi trenda i uklapanja u opću sliku.
Čini mi se da je neka baza ili pozadina većine konflikata u božićno vrijeme vezano uz razne vrste pritisaka i lažnih situacija koje se moraju posložiti da se zadovolji neka već uvriježena forma, bez obzira na kvalitetu sadržaja ili u ovom slučaju, obiteljskog okupljanja.
Skupila sam pozamašan broj primjera o tome kako ljudi na razne načine izbjegavaju to božićno druženje s familijom, ili barem jednim manje simpatičnim dijelom. Ali kako je brak i obitelj obično i stvar kompromisa, nerijetko se događa da zbog nekog nama dragog pretrpimo i onog najantipatičnijeg člana familije, kojega inače manje ili više uspješno izbjegavamo.
U toj kategoriji su onda i sasvim bezazleni antipatičnjaci od onih koji puše kao Turčini u kući zakletog nepušača (jer ipak je Božić i ne želimo nekoga povrijediti svojim zahtjevima), napornih ujaka i teta usidjelica, pa sve do onih na najvišem stupnju razvoja zlonamjernosti, a to su naravno nezahvalne i komplicirane snahe, lijeni zetovi, i zajedljive svekrve i svekri papučari (slobodno modificirajte nizove pridjeva).
Ono što je bit moje dileme je, do kuda treba ići u trpljenju nekog takvog antipatičnjaka zbog našeg bračnog partnera, braće, roditelja ili djece?
Jer ako se distancirate ili jasno date do znanja da se ne želite družiti sa manje dragim članovima uže ili šire familije, onda gubite i dio druženja sa vama dragom osobom, ili više njih... Da ne spominjem uvrijeđenost i nerazumijevanje okoline da barem neko vrijeme pretrpite malo.
Jer ipak je žrtva ono što krasi svakog pravog vjernika-katolika (Hrvata), pa se vaša vjera može odmah testirati na djelu.
Podnošenje nekog antipatikusa nije ono što mi se čini najgore, puno gore su one situacije kada sa strane promatrate neko tlačenje od strane A. i to prema onim vašim najslabijima ili onima koji se još ne znaju braniti, ali vi ste tu sa strane, ne treba se miješati, jer svatko bira s kim će živjeti i biti okružen.
U svakom slučaju, vraška stvar, prilično komplicirana i jedna od onih na kojima uredno padam u ispitu svoje kršćanske širine prihvaćanja ljudi.
Premda sam ove godine ipak napredovala u tom pogledu, imam još puno posla.
Ali ovo je ipak za mene bio jedan od ljepših Božića i proslava Nove Godine. Po prvi puta u Beču za čitave blagdane, u vlastitom domu, okružena (gotovo) samo dragim ljudima. Ali kao što rekoh, još ima dosta posla, a sva sreća do idućeg Božića je ipak dosta vremena. Tko zna kakvo me odabrano društvance čeka za idući. Jer kažu kako je čovjek društveno biće... pa onda ako se želite družiti morate paziti na ravnotežu da se zadovolje želje svih članova obitelji.
Jer kada se udate ili oženite, niste to učinili samo sa jednom osobom, svako malo vam s druge strane proviruju, u raznim oblicima ponašanja, čitave generacije raznih predaka, pa kad se svi ti duhovi spoje sa ovim živućima... božićnom i novogodišnjem slavlju nikad kraja. Ali to su ta životna veselja.
Nego, ipak se za Božić osjeti taj neki duh zajedništva, makar i pod prisilom ili kompromisima. Na televiziji, radiju, poslu, u novinama i svuda oko vas priče o ljudima kojima se pomaže, za koje smo odjednom čuli i osjetili da bismo mogli nešto učiniti... Jer ipak Božić je, a izgleda da je najveće zlo ako netko ne može dostojno proslaviti Božić. Inače je u redu zaobići takve obitelji, jer ipak, ne može se svima pomoći, zar ne? I nema veze ako ljudi čitavu godinu nemaju struju i vodu sa hrpom djece, ali za Božić čemo uključiti neki akumulator, a poslije što bude. No dobro, ne treba sve gledati jednostrano. Pozitivan je ipak taj duh Božića, barem u smislu pokretanja nekih promjena. Pa bolje i tada nego nikada. Očito volimo i trebamo te poticaje izvana kada nam netko drugi ili neki naš unutarnji glas kaže kako bi bio red da se nešto napravi, ode na taj obiteljski ručak ili pomogne nekome u nevolji.
I premda me znaju nervirati one božićne pjesmice, poruke i željice kako bi bilo divno da je Božić svaki dan (to bi bio pravi test za familijarna okupljanja), u jednom dijelu tih kičastih izričaja bih se mogla složiti. Voljela bih da imamo svi skupa više osjećaja jedni za druge, onog božićnog, sa slikom malog Isusa pred očima, jer na malo dijete se rijetko tko može naljutiti i to obično izaziva pozitivne emocije.
A ne da me vijesti na početku nove godine lupe po glavi i da se pitam gdje je Božić nestao, premda znam da do nekih vrlo rijetko i stigne.
Kako volim znati što se događa i u mojoj domaji, naravno da sam i ja zgranuta još jednim ubojstvom mlade djevojke u Cetinskoj krajini. I premda čitam razne komentare o tome kako se radi o utjecaju zapadne kulture, o civilizaciji smrti na djelu i slično (moja teorija ide u još jednom pravcu i smatram da je kod nas ta civilizacija smrti pojačana Domovinskim ratom čije posljedice sada izlaze na površinu) čini mi se da je to ipak splet puno različitih faktora, a jedan od njih, možda i onaj temeljni je svakako i simbolički rečeno, zaboravljeni, ili više ne-življeni Božić. I premda bi ga kada su kičaste i ugodne stvari u pitanju, rado imali svaki dan... onda kada je u pitanju odmak od vlastite komocije (jedva preživimo te antipatikuse za vrijeme blagdana), prihvaćanje drukčijih od nas, njegovanje osjećaja za druge... ne bi ga baš rado imali svaki dan.
Ono što me isto zgranulo slušajući vijest o ubojstvu djevojke koja je stopirala, su komentari nekih muškaraca iz moje okoline koji su bez oklijevanja brzinom svjetlosti zaključili da joj se to dogodilo jer je rekla: "Ne!" i kako bi sada ostala živa da nije na tome inzistirala. Upravo takve izjave mi se čine najstrašnijima u priči, jer one zapravo označavaju stanje duha i način razmišljanja koji je po meni vrlo opasan.
Danas je možda teže nego ikada biti svoj i reći nekim stvarima ne. Neki zbog toga plaćaju životom, a zapravo na neki način različitih drugih umiranja, plaćamo svi.
Jer ako sva djeca u školi imaju mobitele, jako ste nepopularan roditelj ako svome djetetu kažete ne. Premda jako volimo svoju djecu, izlažemo ih puno brže pedofilima koji su i putem mobitela razvili perfidne načine dolaska do vašeg djeteta. I onda se svi čudimo tome, pa kako, pa otkuda, pa ne možemo vjerovati...
Ako većina djece već gleda sapunice, vrlo ste strogi i zli u slučaju da svoje dijete otrgnete iz okruženja u kojem onda nema zajedničkih tema za komuniciranje sa vršnjacima.
To što su djeca upila stravično iskrivljenu sliku vrijednosti koje onda dalje prenosi u svoj život, o tome se manje razmišlja. Zato se svi čudimo kada se djeca počnu ponašati po tim obrascima: "Ma od kuda im samo to?"
I sve češće smo prisiljeni reći da, čisto da si olakšamo ovaj život. Vlastita savjest, moral i slične pojave su nekako manje bitne.
I premda nisam baš upućena detaljno u priču Anamarije Getoš, imam dojam da je to osoba koja je isto tako odlučila reći ne nekim nemoralnim ponudama.
Istina je da nekada treba odabrati manje zlo i dosljednost isto tako zna biti opasna. Ali postoje granice koje nisu za sve ljude iste i uvijek se divim onima koji ih znaju jasno odrediti i ne odstupaju. Nametati svoje granice, pa makar to bilo i mišljenje većine mi nije neki argument. Možda bih i ja odabrala kompromis i život pod svaku cijenu, ne znam... Ali dok ima ljudi koji imaju snage reći ne nekako mi se čini da Božić ipak živi.
Jer i Isus je mogao pristati na kompromis i ostati živ... barem još kratko. Ovako je ostao zauvijek s nama... premda ne vjeruju svi u to i to treba poštovati.
Ne bih voljela iskorištavati takve grozne situacije za razne demagogije koje onda izgledaju kao dobra platforma da se vlasnik jednih novina opet promovira u svojim fantastičnim političkim razumijevanjima, a neki svećenici za to da ukažu kako su vrijednosti samo unutar kršćanskih crkava one prave.
Mislim da svaki iskreni i dosljedni vjernik (bez obzira kojoj vjeri i Crkvi pripadao), kao i nevjernik (premda vjerujem da je njima put teži, ali zato ne i manje uspješan) može doseći razinu ljudskosti na kojoj može reći ne nekim izopačenim i lošim ponašanjima.
I u tom slučaju, Božić zaista živi svaki dan...
- 12:31 - Komentiraj (12) - Isprintaj - #