Kao što vidite, vratih se. Crna, mršavija, zgodnija...i krepanija nego prije godišnjeg. Ispunila sam sve domaće zadatke koje nalaže ljetni odmor, osim ovog zadnjeg dijela, a taj je da se zapravo i nisam odmorila. Bila sam u službi djeteta i familije.
A i jedno i drugo zna biti jako naporno, uz svu sreću druženja, kupanja i sunčanja. Ali ne da mi se u detalje, jer pogađate... malo sam umorna od toga svega.
Nevjerojatno je kako mi ljudi nekada znamo od nekih stvari napraviti pravu gnjavažu. Tako od putovanja, koja poduzimamo uglavnom uz veselje, polako nastaje prava gnjavaža. Od odmora, nastavak istog ...
Ali tako je to kad čovjek nije sam i odlučio se prilagoditi i staviti sebe u funkciju drugih.
Zato je djevojčici ovo bio sigurno najljepši odmor i prvi nakon što smo se riješili neurodermitisa. Pa se isplivala i naronila, bez ikakvih pomagala, uživajući u novostečenoj plivačkoj samostalnosti. I napila se prilično mora, pa računam da smo pročistili pluća za čitavu godinu. Družila se sa sestričnama i bakom i djedom koje ne vidi kroz godinu.
Njoj je bilo kao u hotelu. Kupanje i skakalica prije podne, podnevni san (dok mama i tata glume kuhare i spremačice), ručak, pa opet plaža, kupanje i igranje.
Bila je na dva izleta, u Zadru i Pakoštanima. A vrhunac je bio koncert Tonija Cetinskog u Aquariusu i pijuckanje bezalkoholnog koktela u ponoć.
Mala je iskoristila more stvarno do kraja.
A ja sam već jedva čekala vratiti se u Beč, poslati ih na posao i u vrtić i laganini se odmarati u miru prohladnog Beča, bez cike, vriske, tempiranja ručka i spremanja za plažu.
Polako ću sve staviti na blog, puno toga sam izgruntala. Ovo je samo javljanje i opći dojam nakon povratka.
Zanimljivo mi je bilo da me istu večer kada sam stigla, na kompu odmah skužila moja blogerska sugrađanka s kojom sam si odmah malo popričala.
A drugi dan u jutro telefon nije prestajao zvoniti... kao da svi su već jedva čekali da se vratim... Ne znam radi li se o ljetnoj dosadi, ili me ljudi stvarno vole čuti i vidjeti, ili je to onaj osjećaj kada se vratite doma i vaši vas već čekaju.
A ja imam dva takva mjesta.
O razlikama prijateljevanja sa starim i onim manje starim prijateljicama, isto ću jednom prilikom.
A sad gibam na posao i sve vas lijepo pozdravljam i čitam polako, onako kako to priliči kad se čovjek vrati u mirnu luku. Makar i onu bez mora.
|